U egipatskoj tradiciji, ‘Thot’ je bio Bog koji se smatrao izumiteljem pisma i čuvarom tajni kretanja neba. Davali su mu različita imena od kojih je najraširenije ‘Tri puta veliki’, od čega potječe grčko ime istog boga: Hermes Trismegistos.
Raov sin, čiji je također bio savjetnik, bio je bog mjeseca, znanja, pisma, magije, mjerenja vremena i matematike. Egipćani, koji su ga predstavljali s glavom ibisa, čak su mu pripisali izum kalendara od 365 dana.
Misterij koji ga okružuje uglavnom je zbog knjige koju bi on napisao i sakrio. Prema zapisima o piramidama, bog Thoth prepisao je misterije neba u ovu svetu knjigu, a zatim ju je sakrio na Zemlju kako bi je mogli pronaći samo najvrjedniji među budućim generacijama. Ova bi knjiga sadržavala formule kojima ni bogovi nisu mogli odoljeti. Govorimo li ovdje o ‘Tarotu’, koji neki smatraju poznatom ‘Knjigom Thoth’?
U starom Egiptu Thoth je svetac zaštitnik pisara, učenjaka, on upravlja pismom i jezikom. On je taj koji je svojom moćnom riječju, vlastitom svjetlošću, odnosno inteligencijom, razumom, vraćao i vraća u život vlasnika desnog oka, Rea, bez popuštanja, dajući mu zdravlje i snagu. On je bog koji je pomagao Ozirisu u njegovom civilizirajućem radu.
Bog Thoth se također naziva ‘gospodar vremena’, budući da je vladar mjesečevih ciklusa, simboliziran svetim ibisom, ponekad kinocefalom, a oba su tipično afrička. Grčki znanstvenici, uočavajući sveti aspekt egipatskog pisma, nazvali su ga ‘hijeroglifski’ urezani sveti znakovi.
Također, Thoth je taj koji oblači dušu u odjeću Istine koju je satkala Izida kako bi se mogla popeti u solarni čamac. To je dio ‘Khusa’ presude. (‘Khus’ = skup entiteta koji žive na nebeskom horizontu koji upravlja sudom duše).
U ranim danima egipatske civilizacije, tajanstveni karakter intervenirao je među visokim svećenstvom.
Njegovo znanje upotpunilo je tradicionalno nasljeđe. Egipćani su ga zvali Thoth, kao i boga slova i znanosti, Božanski pisar. Znanje koje je donio u Egipat dalo je dah i život iskonskoj Tradiciji.
Thoth je dao ljudima sveto učenje, to jest cjelokupno restrukturiranje Tradicije, posredstvom simbolične knjige koja je bila učenje zvano ‘Knjiga Thoth’. Tradicija je zatim sintetizirana tajanstvenim učenjem ovog poluboga iz dalekog kraljevstva.
Prema mitu, Thothova knjiga je omogućila ‘vidjeti sunce licem u lice’. Vidjeti sunce licem u lice značilo je, na jeziku inicijata, da je ovo učenje cjelina solarne Tradicije koja je dana ljudima.
Njegovo je znanje bilo golemo, pa su ga tajno i ljubomorno čuvali svećenici egipatskog visokog klera.
Neki smatraju da je ovo učenje prokleto, a omogućilo je čovjeku da se uzdigne do ranga bogova!
Pitagora je bio nasljednik učenja Thothove knjige, a on je zauzvrat ostavio svoju znanost nekima od svojih učenika… Pitagorejci su numerologiju, matematiku, astrologiju i alkemiju pridodavali mitologiji, a sva ta hermetička učenja pridavali su Tarotu , koji je u to vrijeme bio rezerviran za inicijate i tajan od običnih smrtnika. Očigledno, sljedbenici Pitagorine škole nisu nužno željeli ostatak čovječanstva lišiti ovog blaga učenja, već su smatrali da se ovaj instrument inicijacije i proricanja ne smije naći ni u kakvim rukama… Prema prema njima, inicijacija u tarot trebala bi biti rezervirana ‘za ljude dobre volje’.
Mnogo kasnije, nakon što su tajne skupine prenijele ovo temeljno znanje, nalazimo Thothovu knjigu u tajanstvenoj skupini ‘Presbiteros Johanes’ koji su napisali Evanđelje po Ivanu gotovo dva stoljeća nakon dolaska Krista.
HERMES TRISMEGIST
Za stari svijet, Hermes, povezan s egipatskim bogom Thothom, smatran je izumiteljem pisma i autorom mnogih magijskih i religijskih rasprava. Tijekom razdoblja Rimskog Carstva, te hermetičke tekstove reinterpretirala je Aleksandrijska škola u Egiptu u svjetlu filozofije.
Godine 1460. Cosimo de’ Medici, gospodar Firence, primio je rukopis pronađen u Makedoniji i pogrešno pripisan Hermesu Trismegistu. Nakon ovog djela koje je 1463. godine preveo redovnik i filozof Marsile Ficino uslijedili su prijevodi platonskih tekstova koji su otkrili fascinantnu koncepciju kozmosa.
Prema ovoj filozofiji, Svemir konvergira prema božanskom Jedinstvu uređenom prema različitim stupnjevima savršenstva i predstavljenom koncentričnim krugovima planetarne i nebeske sfere, dok je čovjek sastavljen od božanskog dijela – duše – koja, tijekom svoje zemaljske postojanje, može ga dovesti do kontemplacije Vrhovnog dobra kroz prakticiranje vrline i kroz posredovanje različitih anđeoskih entiteta.